Norma EN 1149 (druga oznaka EN 1149-5) označava odjeću koja se koristi za okruženja u kojima postoji rizik od eksplozije (tzv. ATEX okruženja).
Svrha norme je spriječiti nastanak eksplozije koja može nastati iskrenjem statičkog naboja – čiji je izvor trenje materijala obuće. Eksplozija tj. iskrenje se sprječava integriranjem vodljivih vlakana u tkaninu.
Odjeća naznačena da ispunjava ovu normu se mora nositi u okruženjima sa eksplozivnom atmosferom, no nije namijenjena za korištenje u atmosferama sa visokom koncentracijom kisika.
Norma je raščlanjena u tri različite klase koje imaju različite zahtjeve za ispunjenje tog standarda. Te tri klase su EN 1149-1, EN 1149-2 i EN 1149-3, dok je četvrta EN 1149-4 u razvoju.
EN 1149-1
Tekstil je testiran na brzinu oslobađanja elektrostatičkog naboja – putem vodljivosti. Test se sprovodi mjerenjem površinskog otpora, koji mora biti manji od 5×1010 Ω.
EN1149-2
Tekstil je testiran na vertikalnu vodljivost zaštitne odjeće.
EN 1149-3
Tekstil je testiran na brzinu oslobađanja elektrostatičkog naboja – putem oslobađanja naboja u zrak, a ne putem vodljivosti. Testna metoda je provjera da li zaštitna odjeća oslobađa pola naboja u 4 sekunde ili manje.
Također, vanjski anti-statični sloj (AST) mora pokrivati sve druge slojeve, u svim slučajevima, koji uključuju i botune i zipere; te odjeća mora biti dizajnirana na način da je cijeli vanjski materijal u kontaktu sa kožom korisnika.
Za potpunu funkcionalnost antistatične odjeće sa standardom EN 1149-3 potrebno je nositi elektrostatične cipele sa otporom manjim od 10E 8 oma kako bi se osiguralo provođenje naboja i spriječilo iskrenje.