Kuhala i lampeUvod
Aluminij, magnezij, titan – ovi sirovi materijali razlikuju se po mnogim svojstvima, ali imaju jedno zajedničko: pripadaju grupi lakih metala. Laki metali su definirani kao metali čija gustoća ne prelazi 5 g/cm³. Najlakši od ovih metala je litij (0,534 g/cm³), dok je najteži titan (4,506 g/cm³). Unatoč njihovim različitim svojstvima, laki metali zahtijevaju specifične tehnike rukovanja i obrade, osobito pri zavarivanju, kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost.
Zašto su laki metali traženi
Potražnja za konstrukcijama od lakih metala raste, a aluminij i magnezij su najčešće korišteni. Ovi metali nude ekološke pogodnosti i uštede energije, što ih čini idealnima za razne industrije, uključujući automobilsku industriju, medicinsku tehniku, nuklearnu energiju i kemijsku proizvodnju. Međutim, zavarivanje i obrada lakih metala oslobađaju opasne tvari koje se moraju pravilno upravljati kako bi se osigurala sigurnost radnika.
Posebne napomene za zavarivanje lakih metala
Prilikom zavarivanja lakih metala potrebno je poduzeti određene mjere opreza zbog njihovih jedinstvenih svojstava i opasnih tvari koje oslobađaju.
1. Aluminij: Aluminij je visoko cijenjen zbog svoje izdržljivosti, otpornosti na vremenske uvjete i mogućnosti recikliranja. Međutim, njegova mekoća ga čini sklonim deformacijama tijekom obrade. Tijekom zavarivanja aluminija, čestice aluminija koje isparavaju reagiraju s kisikom u zraku i stvaraju aluminijev oksid kada se ohlade. Ako se čestice ne izluče pravilno, mogu ugroziti zdravlje zavarivača. Udisanje aluminijevog oksida može oštetiti dišne putove, što može rezultirati bronhitisom ili aluminozom. U Njemačkoj je aluminoza profesionalna bolest koja podliježe naknadi.
2. Magnezij: Magnezij je najlakši korisni metal i koristi se u proizvodnji zrakoplova i automobila. Njegova niska gustoća čini ga lakim za lijevanje i kaljenje. Magnezij ima stopu recikliranja od 100 posto, ali je osjetljiv na koroziju i teško ga je hladno oblikovati. Tijekom zavarivanja magnezija može se stvoriti magnezijev hidroksid, čija inhalacija može izazvati kašalj i poteškoće s disanjem. Magnezij je lako zapaljiv i gori izuzetno jakim plamenom. Pogled izravno u plamen može oštetiti oči. Magnezij nastavlja gorjeti čak i pod vodom, razlažući vodu na kisik i vodik, što stvara zapaljive smjese plina na površini.
3. Titan: Titan je relativno težak laki metal koji se uglavnom vadi u Skandinaviji, Australiji i Americi. Unatoč vrlo niskoj gustoći, titan ima visoku čvrstoću i nije osjetljiv na koroziju. Visoki troškovi ekstrakcije čine titan skupim, a njegova obrada je složena i skupa. Tijekom obrade titana nastaje titanov dioksid, koji je povezan s visokim rizikom za dišne i plućne probleme. Kronično udisanje čestica može dovesti do kroničnog bronhitisa i kronične opstruktivne plućne bolesti.
4. Berilij: Primjena lakog metala berilija je prvenstveno u zrakoplovnoj i reaktorskoj tehnologiji te medicinskoj tehnici. TRGS 900 specificira graničnu vrijednost od 0,00006 mg/m³ – izuzetno niska granična vrijednost. Obrada berilija zahtijeva korištenje posebnih postupaka jer berilij ima nisku gustoću i visoku čvrstoću. Tijekom obrade nastaju berilijev oksid i berilijeve soli, koji su među najotrovnijim opasnim tvarima za zavarivače. Ove otrovne tvari napadaju razne organe – od kože do pluća, slezene i jetre. Dugotrajna izloženost može dovesti do razvoja tumora nakon mnogo godina.
Zaključak
Zavarivanje lakih metala zahtijeva posebnu pažnju zbog opasnosti koje proizlaze iz njihovih jedinstvenih svojstava. Pravilno rukovanje i obrada, uz upotrebu odgovarajuće zaštitne opreme, ključni su za osiguranje sigurnosti radnika i učinkovitosti proizvodnje. Redovita procjena rizika i usvajanje sigurnosnih mjera mogu značajno smanjiti opasnosti povezane sa zavarivanjem lakih metala.